Ponašanje u polusnu

Zašto gasiš alarm u snu

Zato što možeš djelovati prije nego što možeš misliti. Buđenje vraća svijest u roku od nekoliko sekundi. Prosudbu vraća dvadeset do trideset minuta kasnije. Posegnuti i dodirnuti zaslon bez problema stane u taj razmak. Budnosti je bilo dovoljno za pokret. Nije je bilo dovoljno za odluku, a ni za pamćenje.

2 min čitanjaAžurirano Izvori: 5
Ruka osobe koja spava dodiruje telefon dok joj lice ostaje u tami.

Najprije svijest, prosudba kasnije

PET snimke ljudi probuđenih iz 2. faze sna pokazuju da se protok krvi najbrže vraća u moždano deblo i talamus. Te su strukture dovoljne da ti soba dopre do svijesti. Protok krvi u prednji dio moždane kore raste još petnaest minuta. Ondje se nalaze prosudba i samokontrola (Balkin et al., Brain, 2002).

Autori to kašnjenje izravno navode. Svijest se vraća brzo. Budnost slijedi dvadeset do trideset minuta kasnije.

San ne prestaje naglo

Trideset i četiri osobe probuđene su iz popodnevnog drijemeža i snimljene pet minuta kasnije. U njihovoj moždanoj aktivnosti i dalje su bili prisutni obrasci svojstveni snu. Njihova izraženost ovisila je o tome koliko su dugo i koliko duboko te osobe spavale. Kod onih probuđenih iz dubokog sna prestale su se razdvajati moždane mreže za usredotočenost i stanje mirovanja (Vallat et al., NeuroImage, 2019).

Inercija sna zasebno je stanje, mjerljivo različito od običnog umora. I snimanje mozga i EEG pokazuju da obilježja sna traju i nakon trenutka buđenja. Točan mehanizam još nije poznat (Trotti, Sleep Medicine Reviews, 2017).

Je li to poremećaj spavanja?

Gotovo sigurno nije. Brojke vrijedi pročitati u cijelosti.

Anketa je obuhvatila 19.136 odraslih osoba u SAD-u. Njih 15,2 % imalo je u prethodnoj godini barem jedno konfuzno buđenje. To znači buđenje uz dezorijentaciju i mentalnu maglu. Njih 8,6 % imalo je potpunu ili djelomičnu amneziju epizode.

Važnija je ona otrežnjujuća polovica istog rada. 84 % tih epizoda javilo se uz poremećaj spavanja, psihički poremećaj ili uzimanje psihofarmaka. Nakon što su one isključene, sam poremećaj konfuznog buđenja imalo je 0,9 % uzorka (Ohayon, Mahowald and Leger, Neurology, 2014).

Ništa od te studije nije se odnosilo na alarme. Mjerila je stanje u koje se ljudi bude, a ne jesu li prespavali zvuk.

Ako te unatoč dovoljno sna svaki dan hvata umor, javi se liječniku. Isto vrijedi ako nehotice zaspiš. To nije pitanje za aplikaciju.

Što to zaustavlja

Neka za gašenje ne budu dovoljne dvije sekunde.

Buđenje u Emberu ne završava kad utišaš zvuk. Pokreće se provjera budnosti, a alarm se vraća dok ta provjera ne bude završena. Zaključavanje telefona ne završava buđenje. Ne završavaju ga ni utišavanje ni prisilno zatvaranje aplikacije.

Prestaneš li reagirati usred provjere, pokreće se odbrojavanje, a zatim se alarm vraća.

Zadaci ti ne donose budnost. Ništa ti je ne donosi. Odabrani su samo zbog jednog svojstva. Ne može ih izvršiti netko tko još spava.

Izvori

  1. Balkin TJ, Braun AR, Wesensten NJ, et al. The process of awakening: a PET study of regional brain activity patterns mediating the re-establishment of alertness and consciousness. Brain, 2002. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12244087/
  2. Vallat R, Meunier D, Nicolas A, Ruby P. Hard to wake up? The cerebral correlates of sleep inertia assessed using combined behavioral, EEG and fMRI measures. NeuroImage, 2019. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30223060/
  3. Trotti LM. Waking up is the hardest thing I do all day: sleep inertia and sleep drunkenness. Sleep Medicine Reviews, 2017. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27692973/
  4. Ohayon MM, Mahowald MW, Leger D. Are confusional arousals pathological? Neurology, 2014. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25156346/
  5. Hilditch CJ, McHill AW. Sleep inertia: current insights. Nature and Science of Sleep, 2019. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31692489/